Nije bilo koji prvi, ipak je danas septembar. Nov početak čitave đačke gomile. Pritom, zadesio se u neposrednoj blizini ispitnog roka, tako da je savršen trenutak da izvučem živu glavu i sačuvam stipendiju.
Moji su sinoć bili tu, doseljavali Janu opet u dom. Trebalo mi je to. Tata je napokon video moje radove i petnaest puta ponovio dobro je ovo, dobro je. Na kraju sam ga zamolila da prestane. Drago mi je što napokon čujem od njega nešto što nije: Kad su ispiti i A šta ćeš raditi posle toga.... Prijalo je jako. Dobili smo kilograme voća i povrća tako da sad nema vrdanja....
Takođe, subota koju nisam zabeležila. I to je nešto što mi je bilo očajnički potrebno- pozitivna energija. Možeš da pričaš o njoj koliko hoćeš ali kad provedeš nekoliko sati u blizini ljudi koji zrače, stvarno dođeš sebi. Svi smo se klatili i smejali i bilo je prelepo. To je onaj stari duh parkova koji u Loznici ne postoji već neko vreme. Čestitam još jednom svima rođendane. Zamisli, dođeš na rođendan troje ljudi, kad ono petoro. Dragan i Suna koji su neumorno bacali rime sve dok se nisu rastali i Kaća koja je bila zbunjena njima ali i jako srećna, oči su joj sijale te večeri. Olga koja prilazi Draganu i pita ga odakle se čuje muzika. Taj zvučnik je istripovao mnoge ljude. Ipak je premali da ne bi zbunjivao. Višnja sa kosom, kašikarom i kesicom sa poklonom koja se uklapala uz njen stajling. Toliko lepih ljudi, blentavih at the time, ne možeš da ih ne voliš. Da, Radiohead-Where I end and You begin, u tom trenutku- magija koja mi je bila preko potrebna. I plan za žurku u septembru od strane dve nesreće.
Na kraju, počeh sa jogom danas, leđa su mi se otkočilo posle par dana i osećaj je prelep. Pritom, prisilno sam iskvrckala koščice tako da sad više ne mogu kad se njima ćefne i to je isto jedna divna stvar.
tOday is theDay :)
Moji su sinoć bili tu, doseljavali Janu opet u dom. Trebalo mi je to. Tata je napokon video moje radove i petnaest puta ponovio dobro je ovo, dobro je. Na kraju sam ga zamolila da prestane. Drago mi je što napokon čujem od njega nešto što nije: Kad su ispiti i A šta ćeš raditi posle toga.... Prijalo je jako. Dobili smo kilograme voća i povrća tako da sad nema vrdanja....
Takođe, subota koju nisam zabeležila. I to je nešto što mi je bilo očajnički potrebno- pozitivna energija. Možeš da pričaš o njoj koliko hoćeš ali kad provedeš nekoliko sati u blizini ljudi koji zrače, stvarno dođeš sebi. Svi smo se klatili i smejali i bilo je prelepo. To je onaj stari duh parkova koji u Loznici ne postoji već neko vreme. Čestitam još jednom svima rođendane. Zamisli, dođeš na rođendan troje ljudi, kad ono petoro. Dragan i Suna koji su neumorno bacali rime sve dok se nisu rastali i Kaća koja je bila zbunjena njima ali i jako srećna, oči su joj sijale te večeri. Olga koja prilazi Draganu i pita ga odakle se čuje muzika. Taj zvučnik je istripovao mnoge ljude. Ipak je premali da ne bi zbunjivao. Višnja sa kosom, kašikarom i kesicom sa poklonom koja se uklapala uz njen stajling. Toliko lepih ljudi, blentavih at the time, ne možeš da ih ne voliš. Da, Radiohead-Where I end and You begin, u tom trenutku- magija koja mi je bila preko potrebna. I plan za žurku u septembru od strane dve nesreće.
Na kraju, počeh sa jogom danas, leđa su mi se otkočilo posle par dana i osećaj je prelep. Pritom, prisilno sam iskvrckala koščice tako da sad više ne mogu kad se njima ćefne i to je isto jedna divna stvar.
tOday is theDay :)
Нема коментара:
Постави коментар