Krenule u Depo magacin krajnje euforično, koliko je to bilo moguće. Lana i Jana bile druga smena, ja ih čekala neko vreme na mostu, no dobro. Na kraju smo ušle unutra kad smo skontale da nemamo gde da se sklonimo ispred, da izblejimo. Bilo je oko 22h, posle minut smo pitale da li može da se izlazi napolje, odgovorili su negativno. To je bio prvi zabod. Unutra je bilo tridesetak ljudi i gledali su utakmicu na video bimu. Pitale smo se zašto, nismo želele da gledamo to, samo smo htele svirku. Odmah smo otišle po nešto za piće. Bili su samo red bull i tuborg, možda neki sokovi još i voda. Uzmemo mi red bull, nisam mogla da pijem glupavi tuborg, kad ono, red bull 280 dinara. Još ja kao... Izvini, dala sam ti hiljadu. .... Pa da, plaćaš tri, jel da? Da, da. Kukala vam majka. Nakon toga smo sedele pored ograde sa strane, bilo je prazno, takoreći. Svi su se sjatili ispred bima, ostali su sedeli, šetali. Nakon te agonije, da znate samo koliko puta smo pomislile da su završili kad počnu da vrište, kad ono ne, nastavlja se u beskonačnost. Pritom, gledale smo okolo da vidimo da li smo jedini idioti koji piju red bull, i posle nekog vremena skontamo ribu koja uzima kusur od red bulla i diže obrve, nije joj jasno, dečko joj pokazuje na cenovnik, ona ga pita: A da to nije malo previsoko? Dečko sleže ramenima. Ipak je on tu samo pijun, ne drži konce.
Kreće Nipplepeople. Jedna pesma, pa Sutra i to je to. Ostalo nisam razlikovala, osim kad krenu da ponavljaju istu pesmu. Jednolično, pritom je ne razumeš kada peva. Okej, ne razumeš još neke ljude, ali ih voliš pa ti je okej, samo smo se smorile što smo morale da se nađemo tu a razaznajemo svaku petu reč. Ipak, stojim pri tome da su dosadni. Dosadni u smislu da imaju kalup po kom rade svaku pesmu. Na kraju nisu imali ni to svoje jedno te isto nego su počeli da ubacuju You've got the love i That's not my name, ali su i to uspeli da sjebu... I ponavljali su pesme od ranije dok nismo poludele. Na kraju smo opet sele. I zaključile smo da možda nose ono na glavi ako ih ljudi budu gađali da ih ne povrede.
Oko 12h časova smo imali tu čast da tapšemo tome što je riba iz Nipplepeople rekla da im je ovo možda zadnji koncert, mi smo se baš glasno obradovale, kontam da su ostali bili pristojni. Kao i Elemental kad su rekli da im se zahvaljuju jer su razbili pre njih. Treba da shvate možda i ironiju svojim stihova zbog kojih smo plakale od smeha... Bilo je nešto idi, idi, i... ja se raspadam. Tako smo se i osećale.
Na kraju su stvarno otišli, nije bilo bisa, a najglasniji aplauz je bio onaj pri odlasku.
Nakon toga su se pojavili pravi ljudi, oni koje smo čekali. Bilo je čarobno, koliko god to zvučalo kako god. Noge su počele da mi se tresu od te energije, bukvalno nisam mogla da ih iskontrolišem, možda tu red bull stvarno daje krila. Kad sam glupa.
Još na početku svirke je dobacila kolegi: Ludi.. Mislivši verovatno da je niko neće skontati, ali kroz osmeh,.. Ipak, u nekim trenucima smo bili glasniji od nje, i njih. Bili su iznenađeni i oduševljeni i u svakoj pesmi su nam davali prostora da im pokažemo koliko nam znači i koliko nam znače. Na kraju su se vratili na bis, i otpevali još tri pesme i rekli da im je ovo jedna od najboljih svirki u Beogradu. Bili su mokri, i mi smo, svi smo skakali i drali se, ali nije bilo onako klasično grupi, to je bila dobra energija. Prelepa. Možda zato što ih nisam slušala ranije uživo a oduvek sam želela, ali jako mi je prijalo. Kraljevi. Igraju se sa svojim glasovima, izbacaju te, u svakoj pesmi postoji element iznenađenja. Preljepo. Videle smo i onog riđokosog koji je vodio Ja imam talenat, ali nije bio toliko odvaljen kao prošli put kad sam ga videla. Nije bilo zombie walka. Good for him.
Ne znam šta bih još... Osim toga što sam čekala noćni prevoz pola sata, pa se pojavio jutarnji u kom sam čekala još pola sata da krene, pa pola sata do kuće, mada sam veći deo prespala i bečila se.
Happy end, uštedela sam 150 kinti od prevoza, što je ujedno i sve što mi je ostalo, no dobro. Jednom se sluša voljeni bend prvi put. I jednom nemaš gde ni da sipaš vodu.
Jutros me probudio zvuk telefona, Stana zvala. Nisam znala gde se nalazim, pa stoga ni otkud mi šminka na licu. Al osećam se prekrasno.
Kreće Nipplepeople. Jedna pesma, pa Sutra i to je to. Ostalo nisam razlikovala, osim kad krenu da ponavljaju istu pesmu. Jednolično, pritom je ne razumeš kada peva. Okej, ne razumeš još neke ljude, ali ih voliš pa ti je okej, samo smo se smorile što smo morale da se nađemo tu a razaznajemo svaku petu reč. Ipak, stojim pri tome da su dosadni. Dosadni u smislu da imaju kalup po kom rade svaku pesmu. Na kraju nisu imali ni to svoje jedno te isto nego su počeli da ubacuju You've got the love i That's not my name, ali su i to uspeli da sjebu... I ponavljali su pesme od ranije dok nismo poludele. Na kraju smo opet sele. I zaključile smo da možda nose ono na glavi ako ih ljudi budu gađali da ih ne povrede.
Oko 12h časova smo imali tu čast da tapšemo tome što je riba iz Nipplepeople rekla da im je ovo možda zadnji koncert, mi smo se baš glasno obradovale, kontam da su ostali bili pristojni. Kao i Elemental kad su rekli da im se zahvaljuju jer su razbili pre njih. Treba da shvate možda i ironiju svojim stihova zbog kojih smo plakale od smeha... Bilo je nešto idi, idi, i... ja se raspadam. Tako smo se i osećale.
Na kraju su stvarno otišli, nije bilo bisa, a najglasniji aplauz je bio onaj pri odlasku.
Nakon toga su se pojavili pravi ljudi, oni koje smo čekali. Bilo je čarobno, koliko god to zvučalo kako god. Noge su počele da mi se tresu od te energije, bukvalno nisam mogla da ih iskontrolišem, možda tu red bull stvarno daje krila. Kad sam glupa.
Još na početku svirke je dobacila kolegi: Ludi.. Mislivši verovatno da je niko neće skontati, ali kroz osmeh,.. Ipak, u nekim trenucima smo bili glasniji od nje, i njih. Bili su iznenađeni i oduševljeni i u svakoj pesmi su nam davali prostora da im pokažemo koliko nam znači i koliko nam znače. Na kraju su se vratili na bis, i otpevali još tri pesme i rekli da im je ovo jedna od najboljih svirki u Beogradu. Bili su mokri, i mi smo, svi smo skakali i drali se, ali nije bilo onako klasično grupi, to je bila dobra energija. Prelepa. Možda zato što ih nisam slušala ranije uživo a oduvek sam želela, ali jako mi je prijalo. Kraljevi. Igraju se sa svojim glasovima, izbacaju te, u svakoj pesmi postoji element iznenađenja. Preljepo. Videle smo i onog riđokosog koji je vodio Ja imam talenat, ali nije bio toliko odvaljen kao prošli put kad sam ga videla. Nije bilo zombie walka. Good for him.
Ne znam šta bih još... Osim toga što sam čekala noćni prevoz pola sata, pa se pojavio jutarnji u kom sam čekala još pola sata da krene, pa pola sata do kuće, mada sam veći deo prespala i bečila se.
Happy end, uštedela sam 150 kinti od prevoza, što je ujedno i sve što mi je ostalo, no dobro. Jednom se sluša voljeni bend prvi put. I jednom nemaš gde ni da sipaš vodu.
Jutros me probudio zvuk telefona, Stana zvala. Nisam znala gde se nalazim, pa stoga ni otkud mi šminka na licu. Al osećam se prekrasno.
Нема коментара:
Постави коментар