Ovih dana sam vise sirila papir na terasi nego ves. Vosak mi je novo otkrice, mada sam ih polivala bukvalno cime sam stigla. Rezultati nisu losi, mada se bojim da sam se previse iscistila, previse praznog prostora, bez potrebe za crtezom, neverovatno, ali, uglavnom mi je lenjir u ruci, ogranichavam se na geometrijske oblike, bez glava. Ljudi se menjaju, mada, bice da je ovo samo faza...
Danima spavam bukvalno dokle god mogu,.. legnemo u isto vreme, s tim sto ja odspavam do pola dvanaest, a Dragan ustaje oko sedam. Bezobrazluk. Mada, uspela sam jutros da vratim san kad sam se probudila. Nastavila sam da spavam i voala, eto ga.... ne uspeva mi to chesto. Sta vise, prilicno retko i imam zelju da se vracam. Izgubila sam se, startovali me neki dvoje i tako sam ja zavrsila u kampu nekom u kom mi je zapravo bilo dobro. Ali kao da nisam bila ja, a drugi ljudi su me podsecali na mene...
Zakucala na fejsu, mada skontala mozda dve stvari interesantne, pored toga sto sam opet lajkovala stranice nekih fotografa, u zadnje vreme boga pitaj koliko, sve mi deluje kao potencijalna zanimljivoca... nova rec, nepismena verovatno. Dakle, Putin je zabranio reklame, sto u principu nije losa stvar. Nemam vise tv, ali su me ubijale dok sam ga imala. Ali za zadrze noc reklamozdera. Hohohooh... I, videla sam na Hipsta Buvljaku odevni komad koji sam vec napravila, iscepala majicu do kolena skroz sa strana. Sad nemam s kim da podelim svoju radost predvidjanja nego s tobom moj chitaoche imaginarni i Draganom mozda kad se vrne. Pritom sam tu istu majicu isflekala na bedemu jer je to bila jedina stvar o koju sam mogla da obrisem ruke posle Stefanovih krilaca. Prasici.
Tacno je dvanaest casova. Prognoza, nepoznata. Kvazi leto, mada znam da nije, iako ne izlazim iz stana, ne bi mogla ni ovde da disem da je to ta vrucina.
T. ima sjajne ideje, inspirisana je, to je ocigledno... jedva chekam da pocnemo da radimo sve ono sto smo planirale a planiramo vec godinama.
Pijem vodu iz plasticne chase sa princezicama, ima i poklopac i slamchicu, u fulu je... da mi je tata nije poklonio, imala bi svasta da kazem o njoj, ovako ne. Bas je fina, za devojchice prava.
Dakle, nove pobede, nove ideje, razmisljanja, pomeranje svojih granica prvenstveno. Prvi korak za mene- zavolela sam lenjir. Ko me zna, zachudice se, jer sam u ratu sa geometrijom i bilo kakvom preciznoscu, posebnom takvim "alatkama" , al eto...
Da, novo otkrice, kafa sa kokosom. Kokos je ljubav najveca.
Danima spavam bukvalno dokle god mogu,.. legnemo u isto vreme, s tim sto ja odspavam do pola dvanaest, a Dragan ustaje oko sedam. Bezobrazluk. Mada, uspela sam jutros da vratim san kad sam se probudila. Nastavila sam da spavam i voala, eto ga.... ne uspeva mi to chesto. Sta vise, prilicno retko i imam zelju da se vracam. Izgubila sam se, startovali me neki dvoje i tako sam ja zavrsila u kampu nekom u kom mi je zapravo bilo dobro. Ali kao da nisam bila ja, a drugi ljudi su me podsecali na mene...
Zakucala na fejsu, mada skontala mozda dve stvari interesantne, pored toga sto sam opet lajkovala stranice nekih fotografa, u zadnje vreme boga pitaj koliko, sve mi deluje kao potencijalna zanimljivoca... nova rec, nepismena verovatno. Dakle, Putin je zabranio reklame, sto u principu nije losa stvar. Nemam vise tv, ali su me ubijale dok sam ga imala. Ali za zadrze noc reklamozdera. Hohohooh... I, videla sam na Hipsta Buvljaku odevni komad koji sam vec napravila, iscepala majicu do kolena skroz sa strana. Sad nemam s kim da podelim svoju radost predvidjanja nego s tobom moj chitaoche imaginarni i Draganom mozda kad se vrne. Pritom sam tu istu majicu isflekala na bedemu jer je to bila jedina stvar o koju sam mogla da obrisem ruke posle Stefanovih krilaca. Prasici.
Tacno je dvanaest casova. Prognoza, nepoznata. Kvazi leto, mada znam da nije, iako ne izlazim iz stana, ne bi mogla ni ovde da disem da je to ta vrucina.
T. ima sjajne ideje, inspirisana je, to je ocigledno... jedva chekam da pocnemo da radimo sve ono sto smo planirale a planiramo vec godinama.
Pijem vodu iz plasticne chase sa princezicama, ima i poklopac i slamchicu, u fulu je... da mi je tata nije poklonio, imala bi svasta da kazem o njoj, ovako ne. Bas je fina, za devojchice prava.
Dakle, nove pobede, nove ideje, razmisljanja, pomeranje svojih granica prvenstveno. Prvi korak za mene- zavolela sam lenjir. Ko me zna, zachudice se, jer sam u ratu sa geometrijom i bilo kakvom preciznoscu, posebnom takvim "alatkama" , al eto...
Da, novo otkrice, kafa sa kokosom. Kokos je ljubav najveca.
Нема коментара:
Постави коментар