недеља, 27. јул 2014.

čarima nepoznatim

Danasnji dan je bas nekako za cistku. Mislim na prljavstinu, odecu na podu i krs u glavi. Posle one kise sinoc, glupavih snova i istih dana.
Koliko god da me to nerviralo, Stana je bila u pravu s onim: "Red u sobi, red u glavi"... Taj inat glupavi, koliko ga je tesko iskoreniti i prihvatiti da si se s*ebao.. ja sve sto si uradio, a receno ti je da ne radis. Nekad mi se cini da sam neke stvari uradila samo da ne bi poslusala, to mi je bilo kao smrtna kazna, povinovati se njihovim naredjenjima, uh.
Vise ne slusam KKN, vec Stray Dog, oni su mi novi KKN. I lepsi su. Mozda zato sto su mi tek otkriveni...
Sopstveni prsti su mi ruzni, Jana mi je skinula prsten sa slonchetom, mozda je to. Ne volim ih gole, nisu dovoljno lepi sami po sebi. A mozda je i onaj trip sa zenama koje su se u tom i tom veku vodile time da su lepse sto vise nakita imaju na sebi. Postujem to, i aminujem, posebno kada je prstenje u pitanju.
Zavrsila sam sa kolazima... skoro, za sada da. Ostala su mi jos tri, ali blokada... pritisak pred kraj, il tako nesto, serem. Kako god, sachekace neki nalet inspiracije. Mozda sam zato potonula, vreme je da se prepustim prokletom ilustratoru i ostalim charima nepoznatim. Ho ho ho.
Enough said... za sada.



Нема коментара: