" Danas je dan koji donosi kišu, o kako ja mrzim to vreme.. Doći će oblak u moju sobu, sivi oblak iznad mene---- Ispod oblaka su krovovi, ispod krovova su mali ljudi, oni čekaju sunce-- Danas je dan koji čekamo svi, danas će kiša sve oprati.. I lice tvoje i lice moje... "
Zoster divni.
Divno veče i divno jutro. Nadam se i divnom danu. Sad ću zvati ljude da vidim hoće li neko napolje ili da makar dođe na kafu.
Dragan mi je doneo šampitu jutros. Duša.
Zoster divni.
Divno veče i divno jutro. Nadam se i divnom danu. Sad ću zvati ljude da vidim hoće li neko napolje ili da makar dođe na kafu.
Dragan mi je doneo šampitu jutros. Duša.
Večera je zaista bila kako sam planirala, i više od toga. Sredili smo se, kao. Dragan je obukao svoju finu belu majicu, mada nije obukao pantalone, što nije umanjilo značaj te majice. Da, našminkala sam se, mada nisam osušila kosu. Sve je bilo napola, čak i večera, mada je vino popijeno do kraja, za to smo se postarali
Jutro....
Pržila sam krompiriće, sad ću opet. Čini mi se da sam gladna. Ili mi je samo dosadno, ne znam. Šta ću, ionako nemam pametnija posla, svi su zauzeti a odustala sam od solo šetanja po gradu s obzirom da fotoaparat ima malo memorije. Ništa od toga dok ne nabavim veću memorijsku.... ili sam jednostavno jako lenja. Mogu možda i ovde fotkati, mogu slikati svakako, raditi skice za odeću.. raspremiti stan, napokon raščistiti svu odeću sa poda. Možda bi mogla i da fotkam za onaj Elle konkurs, mada, tema je pank. Imam ceo dan da smislim kako da izvedem to sa odećom koju posedujem. Pa paaa. Krompirići, njam.
Нема коментара:
Постави коментар